Područje Velike Kladuše, zbog svog izuzetnog položaja i povoljnih prirodno-geografskih osobina, bilo je naseljeno već u davnoj prošlosti (paleolitiku), što nedvojbeno potvrđuju mnogobrojni kulturno-historijski spomenici koje su iza sebe ostavili: ilirsko pleme Japodi, Rimljani, Avari, Slaveni i drugi narodi koji su naseljavali ove prostore. Iako se tragovi života i rada ljudi nalaze na ovim prostorima još iz Rimskog doba, najstariji pisani dokument o Velikoj Kladuši potječe od 30. oktobra 1280. godine, kada je pripadala hrvatskim knezovima Blagajskim Babonjicima. Prema historijskim zapisima, grad Velika Kladuša (Cladussa) je utvrđen još u vrijeme čestih osmanlijskih provala u ovaj kraj.
Zanimljiva su narodna predanja o postanku i imenima okolnih mjesta velikokladuške općine. Za Kladušu kažu da je dobila ime po svom prvom gospodaru Kladaru. Ostaci srednjovjekovnih gradova iz 1450. godine svjedoče i danas o davnim vremenima u Podzvizdu, što ga sagradi gospodarica Marija Zvijezda; u Vrnograču, što ga ozida kneginjica Vrana, najmlađa kćerka bogataša Dobriše, te u Todorovu koje od 1560. godine prestade da postoji kao Novigrad, i dobi ime Todor Grad, a onda i Todorovo kako se i danas zove. Jedan od najvrednijih spomenika kulture, pronađen na području Velike Kladuše je zlatna naušnica okrenutog piramidalnog oblika s početka VII stoljeća.
Značajno je pomenuti da je, prilikom okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije, Kladuša sa okolinom pružala najduži otpor. U toku Drugog svjetskog rata prvi put je oslobođena 23. februara 1942. godine, koji datum se obilježava kao Dan općine Velika Kladuša. Nakon završetka drugog svjetskog rata ovaj kraj je bio dugo nerazvijen. Tek je ranih 80-ih godina prošlog vijeka općina Velika Kladuša ostvarila najveći privredni procvat u historiji svoga postojanja, ali fantastičan razvoj zaustavlja poznata „afera Agrokomerc“ 1987. godine koja je, pored političkih i ratnih dešavanja krajem 20. stoljeća ostavila teško savladive posljedice na društveno-ekonomski razvoj općine Velika Kladuša.
Dugotrajne borbe kroz historiju između Istoka i Zapada na ovim prostorima stvarale su hrabre, gorde i ponosite ljude, čije su osobine utkane u legende o Muji i Halilu Hrnjici, koji predstavljaju sinonim za stanovnike Velike Kladuše.