INTERVJU OPĆINSKOG NAČELNIKA ZA BH NEZAVISNI DNEVNIK “OSLOBOĐENJE”
“MOLIM BIH DA SPRIJEČI RAZDOR”
Sa dva uspješna mandata iza sebe, načelnik Velike Kladuše gotovo da je u sjeni marljivo radio na pomirenju, ekonomiji, iskorištenom lokalnom budžetu. Međutim, medijska pozornost stigla je s izlaskom iz zatvora Fikreta Abdića
-
Istina je da ne radi Agrokomerc, ali Velika Kladuša je jedina općina u Federaciji koja daje stipendije svakom studentu: kako to uspijevate?
Bilo bi pretenciozno da sve uspjehe pripisujem sebi, zato odmah moram reći da sam na čelu kvalitetnog tima, a i moja stranka DNZ je specifična organizacija čije predsjedništvo mnogo radi. Jeste, imao sam dvotrećinsku većinu oba svoja mandata i bilo je lako provoditi ono što se naumi, za razliku od mojih kolega načelnika koji u općinskim vijećima udaraju na muku. Mi jesmo jedina općina u BiH koja stipendira svakog našeg studenta, jedini koji plaćamo kompletan prevoz svih osnovaca, pola troškova i kod srednjoškolaca, one koji su bez roditelja jednako pazimo bez obzira na kojoj strani su bili. Zatim, mi smo jedina općina koja svim svojim ovisnicima plaća smještaj u komunama za odvikavanje, okrenuti smo potpuno mladima. Ovi rezultati možda nisu značajni za općine sa 20-30 miliona KM budžeta, ali kod nas je prošle godine 8,5 miliona bilo izvršenje budžeta.
Dogovor o saburu
- Kakva je podrška federalnog, a kakva kantonalnog budžeta?
Prethodne dvije godine bukvalno ništa, ni iz kantonalnog ni iz federalnog. Prošle godine smo nešto dobili, ali to su sredstva koja se nama svakako vraćaju iz pretvorbe poljoprivredno-građevinskog zemljišta. Ali problem svih općina u ovom kantonu je što nam je Vlada USK-a zbog deficita iz prošle godine ostala dužna, a općine su imale pokrenute projekte računajući na ta sredstva. Sve je postalo tragično kada je nova vlada USK-a taj dug ukinula, jer ne priznaju obavezu stare Vlade i ja sam ih zbog toga tužio.
- Gdje ste bili u vrijeme rata?
Ja sam u jedanaestom mjesecu 1993. došao u Veliku Kladušu iz Slovenije, da bi 13. decembra '93 bio zarobljen, te sam u zarobljeništvu prebacivan iz Bužima u Bihać pa u Cazin. Nakon četiri mjeseca sam razmijenjen i nakon toga sam ovdje s narodom.
• Jeste li u zarobljeništvu dobijali batine?
Ma, rat je vrijeme budala, kad sve ono što ne valja ispliva. Treba živjeti dalje, ja se na to ne osvrćem i rijetko kad to spominjem.
- Šta znači povratak Fikreta Abdića u Veliku Kladušu?
Doista sam razočaran pojedinim medijima koji dolijevaju ulje na vatru, panično pokušavaju prikazati stanje lošim, iako sam ja iz petnih žila dokazivao da nije tako. Jako je ružno gledati i čitati ratoborne izvještaje i posebno, nakon Pule, osjetiti kao neko razočarenje što je sve prošlo normalno. Mi se trudimo da sve relaksiramo, građani slijede tu opuštenost i molim cijelu BiH da ne dozvoli da se ta klica razdora ubacuje među nas.
- Fikret Abdić je osuđeni ratni zločinac, nisu li tenzije neminovne?
Sve eto neka jeste tako, on je za to odslužio svoju zatvorsku kaznu. Zlonamjerna su svaka nagađanja hoće li se ili neće vratiti u Veliku Kladušu, pa gdje bi, neće na Mjesec? Mora doći svojoj kući, ovo je njegova domovina BiH, njegov zavičaj Velika Kladuša. Njegov povratak, osobno to znam, nema namjeru i cilj da bilo koga provocira i uznemirava.
- Vi ste prošle godine kao načelnik, prvi put, ugostili reisa Mustafu ef. Cerića i Bihaćkog muftiju Hasana ef. Makića, pretpostavljam u cilju pomirenja. Da li ste razgovarali o čuvenoj fetvi izdatoj u ratu, da se na odmetnike muslimane murtede može pucati?
Da, spominjali smo fetvu, spominjali smo konkretno i gospodina Abdića. Učinilo nam se iracionalnim ikoga osuđivati, progoniti, pametovati, išli smo sa zaključkom da je taj period ružan i ne daj Bože da nam se ikada ponovi. Dakle, zajedno smo zaključili da trebamo zajedno gledati na budućnost, za dobro naše djece. Mi odavno pokušavamo pomiriti, relaksirati odnose.
- A da li je fetva povučena, stavljena van snage?
To nije dokinuto iz razloga, po mom shvatanju, jer onaj ko to ukine, preuzima odgovornost za njeno donošenje. Znate, razne su špekulacije oko toga ko ju je uopšte i potpisao, mi imamo više različitih informacija. Ali razgovore koje smo vodili sa IZ-om vodili smo na razuman način, van pažnje medija. I mi i IZ jednostavno hoćemo, eto, svi skupa da saburimo.
-
Boračke i veteranske organizacije učestalo izdaju saopćenja da Abdiću ne treba dozvoliti ulazak u BiH, podvlačeći izdajništvo i zaoštravajući razlike?
Onaj ko želi trezveno to posmatrati, vidjeće da se radi o nekoliko istih ljudi. Onda sve te optužbe da je opljačkao Agrokomerc, da treba ponovo odgovarati, to više ni maloj djeci ne prolazi. Mislim da je to prilika mnogim organizacijama da iskoriste medijska eksponiranja i da budu budu dežurni komentatori. Ali, vjerujte, mnogo nam je ljudi iz cijele BiH uputilo podršku zbog načina i dostojanstva s kojim pokušavamo izaći iz svega ovoga. Jer mi okrećemo novu stranicu, ne idemo na to da kopamo po prošlosti i propasti, nego želimo budućnost. Ako smo mi najveći problem ove države i ako će poslije nas 5-6 ovdje teći med i mlijeko, mi i Abdić rado ćemo dići ruke od svega. Ali očito da ovakav dosadašnji način pokazuje da nema napretka i zašto bi nam trebao sistem u kojem neko može bilo kome da zabrani da se vrati svojoj kući.
Dobri i loši momci
-
Političke teorije o smrti generala Šantića i ministra Ljubijankića ponovo se povlače po medijima, kao da su naručene povodom izlaska iz zatvora Fikreta Abdića?
Ja sam za to da se svi zločini, bez obzira na kojoj strani i gdje su se desili, rasvijetle. Vidim da se te istrage opet spominju, da su u toku, ali ne vidim veze sa ovim. Bilo je svega i sve će sud dočetkati, zna se u narodu za mnogo toga i zato ne može opstati samo jedan pogled na svijet. Ne može biti da su samo na jednoj strani oni što ne valjaju, a na drugoj svi bijeli i čisti, dobri momci. Treba se iz toga probuditi.
-
Ali Fikret Abdić povlači mnogo asocijacija, ljudi se plaše opet nekog secesionizma. Recite, jeste li protiv BiH?
Bosna i Hercegovina je moja jedina domovina i ja je ne bih dao ni za šta na svijetu, čak i ovakvu kakva jeste i kakvi jesmo. Tako to doživljavaju svi koji su u DNZ-u i oko DNZ-a. S druge strane, morate znati da cijeli period dok je živio APZB, da su bili dokumenti, ratne oznake ljiljani, oznake Bosna i Hercegovina, čak i Federacije iz Vašingtonskog sporazuma. Autonomija je bila predviđena da traje dok traje ratno stanje. Tako da kontinuitet BiH nikada nije ni bio upitan sa naše strane, i da je ikako drugačije bilo, ja u toj priči ne bih učestvovao.
-
Ima li Fikret Abdić dobre namjere prema BiH?
On prema BiH ima bolje namjere od svih dušebrižnika koji hoće da budu njegovi glasnogovornici. On želi da pokrene život i ništa drugo, a život dostojan čovjeka je samo onaj u kojem je on pošteno i plaćen za ono što radi.
